Ljepota u Petoknjižju
Parole chiave:
ljepota, ljepo, dobro, petoknjižje, obećana zemlja, Božji narod, šator sastankaAbstract
U ovom izlaganju autor govori o ljepoti kao temi koja se slikovito provlači kroz Petoknjižje. Polazište je prvi izvještaj o stvaranju u Post 1,1–2,4 u kojem se sedam puta ponavlja rečenica “I vidje Bog da je bAj (tov)” gdje se riječ bAj može prevesti kao dobro, ali i kao lijepo. Tako je prvi kriterij ljepote gledanje stvarnosti Božjim očima. Tu sposobnost posjeduje i čovjek, ali je prema Post 3 ona poremećena u trenutku kad je čovjek prekršio Božju zapovijed. Izgon iz raja slikovito označava gubitak neposrednog kontakta s ljepotom, koji se stoga u ostalim knjigama Petoknjižja ostvaruje na druge načine. U Knjizi Izlaska to je Šator sastanka u kojem Bog gleda Mojsija licem u lice. U knjizi Levitskog zakonika koncept ljepote sadržan je u ritualima koji zapravo obuhvaćaju čitav svakodnevni život. U Knjizi Brojeva ljepota se očituje u uređenosti naroda kao zajednice okupljene oko Božjega šatora, dok u knjizi Ponovljenog zakona Mojsije, kao središnji lik Petoknjižja, umire s pogledom na Obećanu zemlju, te se njezina ljepota pokazuje kao nešto što se prije smrti može vidjeti samo izdaleka.
