Svjetlo u svjetlu

Abstract

Svjetlost me je dočekala na svijet. Ona mi je otvorila oči. Prva mi je pokazala majčino lice. Otključala mi je zemaljske i nebeske viseće vrtove. Gledao sam u nju kao u živo čudo. Dočekivao sam ju i ispraćao. Ispirao u njoj misli i oči. Ponekad bih se, tako zagledan, znao sav preseliti u nju – i tek tada bih uistinu vidio koliko ne vidim. I premda mi je svjetlost bila bliža i razumljivija od materinskog jezika i svih svjetskih jezika, počeo sam kod svjetlosti tražiti svjetlost. Ispada neskromno, ali htio sam vidjeti dalje od njezina dosega. Htio sam vidjeti i ono što oči ne vide jer svjetlost ova svagdašnja i posvudašnja rado svoje mjesto ustupa tami, a meni je potrebna svjetlost koja nikada ne tamni. Svjetlost kojoj smrt ne može prići.