Dar i sloboda Kristološka novost žrtve

Abstract

Čini se da je žrtva i prinošenje žrtve bitan strukturalni element za sam život te je kao takva prikladna kod predstavljanja dimenzije religioznog iskustva. Istodobno, po svom suodnosu s određenom mjerom nasilja te sa slikom povezanom sa zaslugom i odricanjem, ona vrijeđa ljudsku slobodu te oblikuje strašno lice božanskoga. No, je li to zapravo tako? I gdje se smješta moguća novost evanđelja budući da mnogi tumači drže da je žrtva bitna oznaka samoga kršćanstva? Ako pozorno iščitavamo biblijski tekst, primjećujemo da je Savez povijesni kontekst (Sitz im Leben) žrtve te da žrtve imaju vrijednost ako dovode do pravednosti i dobra. Radi se, dakle, o promjeni stila koji, prema Novom zavjetu, daje prednost milosrđu pred žrtvom. Pretpostavka koju želimo iznijeti jest da se unutar jezika žrtve, kojim se pripovijedaju događaji vezani uz Isusa Krista, ipak krije različito značenje koje otkriva ispražnjenje logike žrtve po kategoriji dara i slobode.