Ontologija stida u izgubljenom raju Johna Miltona

Abstract

Autor u članku istražuje mogućnost zasnivanja ontologije stida u spjevu “Izgubljeni raj” Johna Miltona. Pritom prepoznaje dva moguća hermeneutička pristupa spjevu, teodicejski i etički, te ukazuje na razloge zbog kojih se ontologija stida može zasnovati u okrilju Miltonova etičkog diskursa. Analiza ključnih elemenata ontologije stida pritom ukazuje na Miltonovo stajalište prema kojemu je stid tek sekundarno povezan s nagošću i žudnjom Adama i Eve nakon pada. U kulminacijskoj točki ontologije stida u “Izgubljenom raju” stid je prije svega posljedica prekidanja odnosa, osamljenja i iščeznuća ljubavi, a ne novospoznatog stanja nagosti tijela. Kao i stid u Edenu, tako i postiđenost nakon izgona također ima svoju ontologiju. Na tom tragu autor ukazuje da se pojam izgona i “razbaštinjenosti” ne treba razumijevati tek kao lišenost u smislu mjesta, već da su u te pojmove utkane i bitne odrednice post-edenske egzistencijalne situacije ljudskog bića u ontološkom smislu.