Doprinos istočnoga kršćanstva razvoju teologije okoliša

Abstract

Kršćanska teologija stvaranja pridonosi rješavanju ekološke krize,
kao potvrda temeljne istine da je vidljivo stvorenje božanski dar
samo po sebi, „iskonski dar” koji stvara „prostor” za osobno zajedništvo.
Zapravo, ispravna kršćanska ekološka teologija jest u primjeni
teologije stvaranja. Pojam „ekologija” objedinjuje dvije grčke riječi,
oikos (kuća) i logos (riječ): fizički okoliš ljudskog postojanja može se
sagledati kao svojevrsno „prebivalište” za ljudski život. Imajući u
vidu da nutarnji život Presvetoga Trojstva podrazumijeva zajedništvo,
božanski čin stvaranja posve je slobodan od nužde za stvaranjem
sudionika koji bi sudjelovali u tom zajedništvu. Stoga je moguće ustvrditi
da je božanska zajednica pronašla svoje „prebivalište” u stvorenom
kozmosu te je moguće govoriti o svemiru kao mjestu susreta u
svrhu osobnog zajedništva. Ovaj članak pruža uvid u doprinos istočnoga
kršćanstva teologiji okoliša.