Govor o grijehu u navještaju i katehezi
Abstract
U situaciji kada je na djelu gubljenje “osjećaja grijeha”, čemu i nesvjesno mogu pomoći i neka razmišljanja i postupci na crkvenom području, autor ističe problematičnost nekih dosadašnjih naglasaka u govoru o grijehu današnjemu čovjeku. Temeljeći se na biblijskoj i prema tome obnovljenoj teološkoj viziji grijeha, osobito u novijim crkvenim doku-mentima, odnosno na potrebi traganja za što ispravnijom slikom Boga i čovjeka, autor ističe neke nove naglaske u govoru o grijehu u naviještaju i katehezi. Na toj crti od temeljne je važnosti “govor” koji je bitno određen poimanjem kršćanstva kao radosne vijesti i Kristovom ponudom “života u punini”. Neodgovaranje na taj poziv, odbijanje Kristova poziva na obraćenje i na nov život, čovjeka dovodi u situaciju zastoja, štoviše, do postupne destrukcije njegova čovještva. U navještaju i katehezi, na tragu nove evangelizacije, trebat će više “polaziti od pozitivnoga” i u tom smislu inzistirati na oduševljavanju za temeljnu “opciju za Krista”, gdje će grijeh, odnosno odbijanje Krista, imati sve manje mjesta. Pritom će trebati voditi računa i o “zakonu postupnosti”, to jest takvom “govoru o grijehu” koji će biti primjeren pojedinoj dobi i životnoj situaciji, vodeći računa o nekim osjetljivostima suvremenog čovjeka, počev već od djece i mladih.